Ptica koju su dvaput otpisali

Na istoku otoka Polly je uletjela u staru šumu. Mahovina je prekrivala stabla. Malo je sunca dopiralo do tla. Ovdje živi mala siva i ružičasta ptica. Zove se priolo.

In the east of the island, Polly flew into an old forest. Moss covered the trees. Little sunlight reached the ground. A small grey and pink bird lives only here. Its name is the priolo.

Ptica je gotovo nestala. Nakon tisuću devetsto trideset druge nitko je nije vidio. Onda su je tisuću devetsto šezdeset sedme ljudi opet pronašli. Ali farme su joj i dalje uzimale dom. Uskoro je ostalo manje od sto parova. Jedna je od najrjeđih ptica u Europi.

The bird almost disappeared. People saw none after nineteen thirty-two. Then in nineteen sixty-seven, people found some again. But farms kept taking its home. Soon fewer than one hundred pairs were left. It is one of Europe's rarest birds.

Ljudi su se jako trudili pomoći joj. Ponovno su posadili prava stabla. Polly je vidjela dva priola kako lete. Prsa su im blistala blago ružičasto.

People worked hard to help it. They planted the right trees again. Polly saw two priolos fly by. Their breasts flashed soft pink.

Polly je mirno stajala. Šuma je opet utihnula. Činilo se kao dobra razmjena: tišina za pticu koja još živi.

Polly stayed still. The forest grew still again. It felt like a good trade: quiet, for a bird that still lives.