Ptica koju su dvaput otpisali

Na istoku otoka Polly je uletjela u staru šumu lovora obraslu mahovinom. Malo je sunca dopiralo do tla. Ova hladna šuma blizu vrha Pico da Vara posljednji je dom male sive i ružičaste ptice koje nema nigdje drugdje na Zemlji, zvane priolo.

In the east of the island, Polly flew into an old forest of laurel trees covered in moss. Not much sunlight reached the ground. This cool forest near Pico da Vara is the last home of a small grey and pink bird found nowhere else on Earth, called the priolo.

Ptica je gotovo nestala dvaput. Ljudi su je prestali viđati tisuću devetsto trideset druge i dugo su godina svi mislili da je više nema. Onda su tisuću devetsto šezdeset sedme ponovno pronašli malu skupinu u toj istoj šumi. Ipak, poljoprivreda je i dalje smanjivala njezin dom dok nije ostalo manje od sto gnijezdećih parova. Jedna je od najrjeđih pjevica u Europi.

The bird almost disappeared twice. People stopped seeing it in nineteen thirty-two, and for many years everyone thought it was gone. Then, in nineteen sixty-seven, a small group was found again in this same forest. Even so, farming kept shrinking its home, until fewer than one hundred breeding pairs were left. It is one of the rarest songbirds in Europe.

Ljudi su godinama radili da je spase. Uklonili su brzorastuća strana stabla i umjesto njih posadili domaći lovor, onaj koji ptici treba za hranu i zaklon. Polly je gledala kako dva priola polijeću s grane, s bljeskom ružičaste boje, tiho se dozivajući prije nego što su nestali među lišćem.

People worked for years to save it. They removed fast-growing foreign trees and planted native laurel instead, the kind the bird needs for food and shelter. Polly watched two priolos fly from a branch, showing a flash of pink, calling softly to each other before disappearing into the leaves.

Čekala je bez glasa, nadajući se da će vidjeti još, ali šuma se ponovno zatvorila oko ptica. Činilo se kao poštena razmjena: malo tišine za pticu koja još opstaje.

She waited without a sound, hoping to see more, but the forest closed around the birds again. It felt like a fair trade: a little silence, for a bird still surviving.